Srpski
Слободна Српска Православна Free Serbian Orthodox
Новограчаничка Митрополија New Grаčanica Metropolia
Епархија за Аустралију и Нови Зеланд Diocese for Australia and New Zealand
Слободна Српска Православна Free Serbian Orthodox Parish
Црквеношколска Општина. School Community.
“С В Е Т И Н И К О Л А ” “S A I N T N I C H O L A S ”
243–247 Vulture Street, South Brisbane, QLD 4101; Church Telephone, (+61 7) 3844 3092
Email: saintnikolas@hotmail.com
MALO PODSECANJE
NA PROSLOST NASE CRKVE “SVETI NIKOLA”
I KOLA SRPSKIH SESTARA
Od prvih dana dolaska Srba u ovu lepu i slobodnu zemlju Australiju svako je ceznuo za crkvom ili bar nekim mestom za versko okupljanje. Tako je bilo i sa Srbima koji su se nastanili u Brizbejnu ili okolini.
Vec 25. Septembra 1953. godina u Anglikanskoj crkvi “Sveti Luka” koja se nalazila u Sarlot Stritu, odrzana je osnivacka skupstina i osnovana Srpska Pravoslavna Crkveno-Skolska opstina “Sveti Nikola” u Brizbenu.
Na osnovu spiska koji nam je stavio na raspolaganje brat Mladen Bogdanovic, treci po redu predsednik ove CSO, u mogucnosti smo da objavimo imena svih koji su tada postali clanovi Opstine:
Vujadinovic Dusan (prvi predsednik)
Brankovic Milijan (drugi predsednik)
Siljegovic Vladimir
Petrovic Radivoje
Nikolic Radisav
Nikolic Predrag
Stanojevic Dragoljub
Jovic Bozidar
Draguljovic Pero
Nesic Rafailo
Uljarevic Spiro
Glisic Radivoje
Tejic Milan
Crnjanski Milos
Ikac Ilija
Rogic Bogoljub
Karadzic Vojislav
Andjelkovic Stojan
Martinovic Trifun
Obradovic Ivan
Trifunovic Djuro
Jeric Savo
Grozdanovic ljubomir
Milosevic Zivorad
Biga Bozo
Ivanovic Miodrag
Milosevic Milivoje
Bogdanovic Mladen
Bojic Spiro
Nikolic Jovan
Vlajic Bogoljub
Milovanovic Momir
Milosevic Stojan
Antic Borivoje
Milojevic Milijan
Arsic ljubomir
Kovacevic Rados
Ta Anglikanska crkva i njene prostorije sluzile su Srbima privremeno za okupljanje i Bogosluzenja, dok nije kupljeno imanje u Tuvongu 17/07/1956. godine.
Na tom imanju je za nepune tri godine sagradjena sala koju je Otac Budimir Djukic osvestao 03/05/1959. Ta sala je imala pokretni oltar pa je sluzila i kao bogomolja i kao sala.
Nesrecne 1963. Godine dolazi do proklete podele u Srpskoj crkvi u Americi, sto se ubrzo prosirilo i na Australiju. Manji deo finansijskih clanova 1964. godine napusta Tuvong i osniva novu Opstinu. Oko crkvene imovine u Tuvongu pokrece se sudski spor, sud nije bio u stanju da donese konacnu odluku kome zvanicno ta imovina pripada pa je 1970 nalozio da, do zajednickog dogovora, ova imaovina pripadne onima koji su ostali pri Tuvongu, i od tada se ova Opstina zvanicno zove Slobodna Srpska Pravoslavna CSO “Sveti Nikola” Brizben.
Celo to vreme osecala se potreba da se izgradi crkva. Pokusano je da se od drzavnih vlasti dobije dozvola za gradnju crkve na vec postojecem imanju u Tuvongu, vlasti to nisu dozvolile posto nije bilo dovoljno prostora i za crkvu i za parking. Zbog toga se moralo traziti drugo vece imanje na kome bi se gradila crkva i pratece prostorije.
Zalaganjem Jovana Lazovic, Jovana Gacese i Vojimira Niketic, pronadjeno je imanje u Vajkolu, povrsine od priblizno jedan hektar (2,5 ekra) koje su oni 10/09/1968. godine kupili na svoje ime, platili depozit i uzeli od banke kredit, zalozivsi kao garanciju svoje kuce. Izasli si pred Upravu CSO u Tuvongu i ponudili joj to imanje u vlasnistvo. Uprava je odbila da imanje isplati iz kase CSO ali je odobreno da se od clanova prikupljaju pare za isplatu imanja, koje ce se koristiti za piknike. Za sest meseci imanje je otplaceno.
Od 1968 do 1974 na imanju su odrzavani piknici, a svestenici: otac Rastko Ninkovic i otac Dragoljub Petkovic su na imanju, pod satorom, sluzili i nekoliko sluzbi Bozijih.
Medjutim, svima je nedostajala crkva pa se 1973. i 74. godine vode intezivni razgovori o tome gde da se gradi crkva. Jedna grupa clanova CSO je bila za to da se crkva kupi ili gradi blize centra grada a druga grupa je bila za to da se crkva gradi na vec postojecem imanju u Vajkolu. Tako je 73. Godine odrzana skupstina clanstva na kojoj, je vecina bila za to da se nova crkva gradi na imanju u Vajkolu, ali odluka skupstine nije bila punovazna posto je bilo javno glasanje.
Pod predsednistvom Episkopa Gospodina Dimitrija 08/12/1974 odrzana je nova skupstina u Tuvongu. Glasalo se po pitanju 1. da li da se gradi nova srpska crkva u Vajkolu ili 2. da se kupi gotova ponudjena crkva u Brizbenu. Glasanje je bilo tajno. Od 93 prisutna clana, 49 clanova je glasalo da se crkva gradi na imanju u Vajkolu a 44 clana su glasala da se kupi gotova crkva u Brizbenu. I ako su svi obecavali da ce se manjina pokoriti vecini, taj osnovni princip demokratije nije postovan. Veliko nezadovoljstvo je vladalo medju clanovima manjine, i posto nije bila velika brojcana razlika izmedju dve grupe, svaka je krenula zasebno, svojim putem.
Veca grupa je odmah posle Svetog Nikole, iste godine, otpocela gradnju crkve u Vajkolu. Crkva je zavrsena i svecano osvecena cinodejstvom Episkopa Dimitrija 24. Aprila 1977. godine.
Druga grupa je ostala jos neko vreme u Tuvongu, pa je 1975. godine pronasla metodisticku zidanu crkvu u Juznom Brizbenu, i istu kupila po povoljnoj ceni. Crkva je preuredjivana i popravljana do 12/11/1978 godine, kada je cinodejstvom Episkopa Petra osvecena.
Tako su u Brizbenu nastale jos dve Crkveno-skolske Opstine koje su se samostalno razvijale, sluzeci Bogu i srpskom Rodu.